Predavanje nastoji problematizirati i reflektirati emancipacijski karakter angažiranih umjetničkih izvedbi, propitujući u kojoj mjeri i kada ideja angažmana biva interpelirana neoliberalnom ideologijom te kada umjesto promjene služi održavanju društvenog statusa quo. Imajući u vidu trenutni kontekst zaoštrenog ideološkog, klasnog i nacionalnog antagonizma, svjedoci smo nastajanja brojnih umjetničkih praksi, inicijativa, platformi i projekta kojima je zajedničko upravo inzistiranje na društvenom angažmanu. U tranzicijskim uvjetima afirmacije tržišnih modela, sama ta odrednica angažiranih umjetničkih praksi pred dvostrukim je izazovom: kako, s jedne strane, doprijeti do što šireg sloja publike? I na koji se način oduprijeti aproprijaciji od strane struktura moći i instrumentalizaciji političkih elita?